unìkātnī

prid. G unìkātnōg(a); ž. unìkātnā, s. unìkātnō koji se odnosi na unikat [~ primjerak; unikatna vaza]

uništávānje

im. s. G uništávānja 1. nasilno činjenje da tko ili što više ne postoji 2. dovođenje koga ili čega u veoma teško stanje 3. pravljenje štete 4. činjenje da što prestane postojati; sin. razbijanje pren. 5. ugrožavanje vlastitoga postojanja

uništávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. unìštāvām, 3. l. mn. uništávajū, imp. unìštāvāj, aor. uništávah, imperf. unìštāvāh, prid. r. uništávao, prid. t. unìštāvān 1. silom činiti da tko ili što više ne postoji [~ gradove; ~ ljude] 2. dovoditi koga ili što u veoma teško stanje [~ spomenik; ~ zdravlje] 3. praviti štetu [Pas uništava namještaj.] 4. činiti da što prestane postojati [~ neprijateljsku vojsku; ~ obitelj]; sin. razbijati pren. • uništávati se povr. ugrožavati vlastito postojanje [~ se pušenjem]; vidski paranjak: uništiti

ùništenōst

im. ž. G ùništenosti, I ùništenošću/ùništenosti svojstvo onoga što je uništeno

uništénje

im. s. G uništénja nestanak ili propadanje čega [~ carstva]; sin. propast

ùništiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùništīm, 3. l. mn. ùništē, imp. ùništi, aor. ùništih, prid. r. ùništio, prid. t. ùništen 1. silom učiniti da tko ili što više ne postoji [~ gradove; ~ ljude] 2. dovesti koga ili što u veoma teško stanje [~ spomenik; ~ zdravlje]; ant. očuvati 3. napraviti štetu [Pas je uništio namještaj.] 4. nesavjesno postupiti prema čemu [~ posao]; sin. zaribati pren., razg. 5. učiniti da što prestane postojati [~ neprijateljsku vojsku; ~ obitelj]; sin. razbiti pren. • ùništiti se povr. ugroziti ili dokinuti vlastito postojanje [~ se pušenjem]; vidski paranjak: uništavati

unitàrist

im. m. G unitàrista, V unitàristu; mn. N unitàristi, G unitàrīstā pristaša unitarizma

unitàristica

im. ž. G unitàristicē; mn. N unitàristice, G unitàristīcā žena pristaša unitarizma

unitarìstičkī

prid. G unitarìstičkōg(a); ž. unitarìstičkā, s. unitarìstičkō koji se odnosi na unitariste i unitarizam

unitarìzam

im. m. G unitarìzma pol. težnja za jedinstvenom i središnjom vlašću, bez obzira na razlike koje postoje među pojedinim dijelovima država ili narodima

ȕniverzālan

prid. G ȕniverzālna; odr. ȕniverzālnī, G ȕniverzālnōg(a); ž. ȕniverzālna, s. ȕniverzālno; komp. univerzàlnijī 1. pozitiv koji se odnosi na sve, koji je zajednički svima [~ problem; univerzalna pojava]; sin. opći 2. koji ima široku primjenu [~ lijek]

univerzálnōst

im. ž. G univerzálnosti, I univerzálnošću/univerzálnosti svojstvo onoga što je univerzalno

univerzijáda

im. ž. G univerzijádē; mn. N univerzijáde, G univerzijádā sp. međunarodno sportsko natjecanje studenata koje se održava svake druge godine u drugome gradu [ljetna ~; zimska ~]

univèrzum

im. m. G univèrzuma sveukupni svijet, svemir sa svim nebeskim tijelima i životom na Zemlji

ùnos

im. m. G ùnosa; mn. N ùnosi, G ȕnōsā 1. dopremanje čega u zatvoreno mjesto nošenjem; sin. unošenje; ant. iznošenje 2. činjenje zapisa u čemu, bilježenje podataka u što; sin. unošenje 3. pren. podatci koji su uneseni u što

ùnosan

prid. G ùnosna; odr. ùnosnī, G ùnosnōg(a); ž. ùnosna, s. ùnosno; komp. unòsnijī koji nosi dobit, koji se isplati [~ posao]

unòsiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùnosīm, 3. l. mn. ùnosē, imp. unòsi, aor. unòsih, imperf. ùnošāh/unòsijāh, prid. r. unòsio, prid. t. ùnošen 1. noseći dopremati što u zatvoreno mjesto [~ namještaj u kuću]; ant. iznositi 2. činiti zapis u čemu, bilježiti podatke u što [~ ocjene u imenik; ~ u bilježnicu] 3. pren. prouzročivati kakvo raspoloženje ili stanje [~ nemir u razred; ~ radost u kuću; ~ strah među ljude] • unòsiti se povr. potpuno se zaokupljati čime [~ se u posao]; vidski paranjak: unijeti

ùnošēnje

im. s. G ùnošēnja 1. dopremanje čega u zatvoreno mjesto nošenjem; sin. unos; ant. iznošenje 2. činjenje zapisa u čemu, bilježenje podataka u što; sin. unos 3. pren. prouzročivanje kakva raspoloženja ili stanja 4. potpuna zaokupljenost čime

unováčiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. unòvāčīm, 3. l. mn. unòvāčē, imp. unováči, aor. unováčih, prid. r. unováčio, prid. t. unòvāčen vojn. primiti novake u vojnu službu [~ punoljetne mladiće]

ùnučād

zb. im. ž. G ùnučādi sinova ili kćerina djeca; sin. unuci v. pod unuk

ùnuče

im. s. G ùnučeta 1. v. unuk 2. v. unuka

ùnuk

im. m. G ùnuka, V ùnuče; mn. N ùnuci, G ȕnūkā 1. sinovo ili kćerino muško dijete; sin. (unuče) 2. mn. sinova ili kćerina djeca; sin. unučad

ùnuka

im. ž. G ùnukē, DL ùnuci; mn. N ùnuke, G ȕnūkā sinovo ili kćerino žensko dijete; sin. (unuče)

ùnutar

prij. G označuje da se što nalazi ili zbiva u granicama čega [neslaganja ~ stranke; stići ~ dva sata]

ùnutārnjī

prid. G ùnutārnjēg(a); ž. ùnutārnjā, s. ùnutārnjē koji je unutar čega, koji je u unutrašnjosti čega [~ organi]; sin. (nutarnji), unutrašnji; ant. vanjski

ùnūtra

pril. 1. u unutarnjemu prostoru kao mjestu radnje, stanja ili zbivanja [Unutra smo.]; ant. vani 2. u unutarnji prostor kao cilj kretanja ili radnje [Idemo ~.]; ant. van

ùnutrašnjī

prid. G ùnutrašnjēg(a); ž. ùnutrašnjā, s. ùnutrašnjē usp. unutarnji

ùnutrašnjōst

im. ž. G ùnutrašnjosti, I ùnutrašnjošću/ùnutrašnjosti 1. ono što se nalazi unutar čega, prostor određen fizičkim granicama [~ zgrade] 2. kontinentalni dio države, dio koji nije uz obalu 3. pren. dio države koji je udaljen od glavnoga grada

uobìčājen

prid. G uobìčājena; odr. uobìčājenī, G uobìčājenōg(a); ž. uobìčājena, s. uobìčājeno; komp. uobičajènijī koji je običan ili očekivan [~ slučaj]; sin. čest, nerijedak; ant. neuobičajen, rijedak

uobìčājenōst

im. ž. G uobìčājenosti, I uobìčājenošću/uobìčājenosti svojstvo onoga što je uobičajeno; ant. neuobičajenost

uobičájiti se

gl. svrš. povr. prez. 3. l. jd. uobìčājī se, 3. l. mn. uobìčājē se, aor. 3. l. jd. ȕobičāji se, prid. r. uobičájio se postati općenito prihvaćenim

uobličávānje

im. s. G uobličávānja 1. davanje određenoga oblika ili izgleda čemu 2. poprimanje određenoga oblika ili izgleda; sin. (formiranje), oblikovanje, uobličivanje

uobličávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. uoblìčāvām, 3. l. mn. uobličávajū, imp. uoblìčāvāj, aor. uobličávah, imperf. uoblìčāvāh, prid. r. uobličávao, prid. t. uoblìčāvān davati čemu određeni oblik ili izgled [~ glinenu smjesu u skulpturu; ~ izvještaj] • uobličávati se povr. dobivati, poprimati određeni oblik ili izgled [Ideja se uobličava u jasan plan.]; sin. (formirati), oblikovati, uobličivati; vidski paranjak: uobličiti

uoblíčiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. uòblīčīm, 3. l. mn. uòblīčē, imp. uoblíči, aor. uoblíčih, prid. r. uoblíčio, prid. t. uòblīčen dati čemu određeni oblik ili izgled [~ glinenu smjesu u skulpturu; ~ izvještaj] • uoblíčiti se povr. dobiti, poprimiti kakav oblik [Ideja se uobličila u jasan plan.]; sin. (formirati), oblikovati; Vidski parnjaci: uobličavati, uobličivati

uobličívānje

im. s. G uobličívānja usp. uobličavanje

uobličívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. uoblìčujēm, 3. l. mn. uoblìčujū, imp. uoblìčūj, aor. uobličívah, imperf. uoblìčīvāh, prid. r. uobličívao, prid. t. uoblìčīvān usp. uobličavati

uočávānje

im. s. G uočávānja jasno viđenje čega, izdvajanje iz cjeline

uočávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. uòčāvām, 3. l. mn. uočávajū, imp. uòčāvāj, aor. uočávah, imperf. uòčāvāh, prid. r. uočávao, prid. t. uòčāvān jasno što vidjeti, izdvajati iz cjeline [~ pogreške u tekstu; ~ poznata lica u gomili]; vidski parnjak: uočiti

ȕoči

prij. G označuje da se što zbiva neposredno prije čega [putovati ~ blagdana; dan ~ izbora]

uòčiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùočīm, 3. l. mn. ùočē, imp. uòči, aor. uòčih, prid. r. uòčio, prid. t. ùočen jasno što vidjeti, izdvojiti što iz cjeline, obratiti pozornost na što [~ pogrešku u tekstu; ~ poznato lice u gomili]; vidski parnjak: uočavati

uòčljiv

prid. G uòčljiva; odr. uòčljivī, G uòčljivōg(a); ž. uòčljiva, s. uòčljivo; komp. uočljìvijī koji se lako uočava [~ kaput]; sin. (upadljiv); ant. neuočljiv

uòčljivōst

im. ž. G uòčljivosti, I uòčljivošću/uòčljivosti svojstvo onoga što je uočljivo; sin. (upadljivost); ant. neuočljivost

ȕokolo

prij. v. oko

uokvíriti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. uòkvīrīm, 3. l. mn. uòkvīrē, imp. uokvíri, aor. uokvírih, prid. r. uokvírio, prid. t. uòkvīren 1. staviti što u okvir, staviti okvir oko čega [~ sliku] 2. okvirom izdvojiti dio teksta [~ oglas]; vidski paranjak: uokvirivati

uokvirívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. uokvìrujēm, 3. l. mn. uokvìrujū, imp. uokvìrūj, aor. uokvirívah, imperf. uokvìrīvāh, prid. r. uokvirívao, prid. t. uokvìrīvān 1. stavljati što u okvir, stavljati okvir oko čega [~ sliku] 2. okvirom izdvajati dio teksta [~ oglas]; vidski paranjak: uokviriti

ȕopće

čest. pojačava niječni izraz [Uopće ne zna što govori.; Uopće ga nisam sreo.]

uòstālōm

pril. izriče da je što onakvo kako se tvrdi bez obzira na sve što je rečeno ili što se zna [Uostalom, ja to i ne znam.; Meni je, ~, svejedno.]

uozbíljiti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. uòzbīljīm se, 3. l. mn. uòzbīljē se, imp. uozbílji se, aor. uozbíljih se, prid. r. uozbíljio se postati ozbiljnim

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga